preskoči na sadržaj

Osnovna škola Banova Jaruga

Login
Kalendar
« Listopad 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

LITERARNI RADOVI OBJAVLJENI U MODROJ LASTI

Zvijezda da mi je biti

 

Zvijezda da mi je biti,

u tvojim očima se skriti.

Na noćnom nebu sjati

i ne dopustiti nikomu da pati.

 

Zvijezda da mi je biti,

rosu cvijeću osvijetliti.

Uvečer

gledati se u rijeci koja teče.

 

Zvijezda da mi je biti,

tamno nebo ukrasiti.

Donijeti osmijeh na sva lica

i letjeti nebom kao ptica.

 

Zvijezda da mi je biti,

zviježđe na nebu stvoriti.

Nekomu obasjati put pun cvijeća

jer to bi bila moja sreća!

 

Mihaela Kevek, 8.r., OŠ Banova Jaruga, Mentorica: Sanja Feltrin, prof.

Objavljeno u mjesecu listopadu 2015. godine, 2. broj ML, šk. godina 2015./2016.

 

Kako sam pobijedio svoj strah?

 

Moj strah je vrlo neobičan. Neka se djeca boje miševa, mraka, grmljavine, a mene je strah voljeti. Znam da zvuči neobično i da mi većina vas neće vjerovati. Hhhmmm... ljubav kako, kada, koga, zašto? Već sam mnogo knjiga pročitao, ali nigdje ne piše što je to ljubav. Uzet ću stvari u svoje ruke i riješiti se tog straha.

Jučer je u naš razred stigla lijepa djevojčica. Zvala se Lara, bila je predivna. Nakon nekog vremena počeo sam nešto čudno, a i vrlo neobično osjećati prema njoj. Pomislio sam da nešto nije u redu sa mnom. Već dugo vremena sam razmišljao da pobjegnem i savladam taj strah. Ujutro sam pobjegao u nepoznato. Šetao sam nekom nepoznatom ulicom. No, najednom sam ugledao Laru. Ona je krenula prema potoku, koji je bio van grada. Potajno sam krenuo za njom. Kada smo došli do potoka, ona je počela na glas pričati o meni, zašto se nisam zaljubio u nju. A ja sam se samo naježio na riječ ljubav. Hmmmmm... što da učinim? Skupio sam hrabrosti te sjeo pokraj nje. Zavladala je tišina. No, ja sam bio taj koji je počeo pričati, upitao sam je što je to ljubav i kako da se riješim tog straha. U sebi sam mislio kakvo li sam joj glupo pitanje postavio. Objasnila mi je što je ljubav, ali i dalje me je bilo strah ljubavi. Dogovorili smo se da se sutra nađemo ovdje u isto vrijeme. Vratio sam se kući i bio sam nestrpljiv. Došao sam, a i ona je isto došla. Pričali smo i pričali te je ona rekla da se zaljubila u mene. Uplašio sam se i krenuo sam bježati. Uhvatila me za rame. A ja sam joj rekao da je mene sram, a i strah voljeti. Na to mi je rekla da se nemam čega bojati i da me ne mora biti strah, jer nam se nitko neće rugati. Samo sam ostao gledati u nju te smo se poljubili. Eto, tako sam ja svladao svoj neobični strah. A kako ste vi svoj?

 

Filip Šlehta, 7.a, OŠ Banova Jaruga

Mentorica: Sanja Feltrin, prof., objavljeno u 3. broju Modre laste, studeni 2015., šk. godina 2015./2016.

 

Ne čini drugome ono što bi tebi nanijelo bol da ti je učinjeno

Došla sam kući.Legla sam na krevet i na Fejsu sam vidjela da je ona glupača koju ne mogu podnijeti opet objavila neki "selfie" i u opis stavila stih iz neke Rozgine pjesme.
Pao mi je mrak na oči.Nikad nisam razumjela zašto ljudi poput nje žele da svi znaju što oni rade.Npr. danas sam bila u trgovačkom centru u Zagrebu,crknuta sam, umorna od posla ili : „Joj, sutra opet pišem test!“ Ili oni selfiji: „Moja BFF bez koje ne mogu,ona je najbolja.“
Dobro, znam da imaš BFF-icu i ne moraš svaki tjedan objaviti tisuću selfija s njom na Fejsu,Instagramu,Snapchatu i ostalim društvanim mrežama. Budući da me je "ta" osoba jako naživcirala, odlučila sam joj poslati poruku putem WhatsApp-a. Razmišljala sam što napisati i smislila sam: „Hej, ti. Da, ti! Glupa si.Jednostavno si GLUPA.Ne znam imaš li mozak? Ako ga imaš, vjerojatno ti je na odmoru otkako si se rodila.Da, rekla sam to,nemoj sad plakati i trčati svojoj mamici. Moraš shvatiti da ti tvoji selfiji izluđuju sve.IZLUĐUJU.Dobro,ne izluđuju takve glupače poput tebe.Nemaš pojma kako je iritantno kad oponašaš sve oko sebe,nitko ne zna tko si ti.Ti si samo glupa KOPIJA.Nikad ne iznosiš svoj vlastiti stav! Ja mrzim dvolične osobe.MRZIM! A ti,pa ti imaš tisuću lica i svako je glupo."
Napokon mi je pao teret s duše.Ovo sam joj oduvijek htjela reći.Otišla sam napisati domaću zadaću i jedva sam čekala da ju sutra vidim u školi.Vidjela sam je u školi pod velikim odmorom i gledala sam je u oči.Vidjela sam suze u njenim očima.Vidjela sam kako je tužna.Shvatila sam da joj je ipak stalo do mojeg mišljenja i da ima osjećaje.Shvatila sam da ne trebam činiti drugome ono što bi i meni nanijelo bol da mi je učinjeno. Ispričala sam se i bila je sretna. 


Tena Puškarić, 6.a, OŠ Banova Jaruga, Mentorica: Sanja Feltrin, prof.

Objavljeno u mjesecu siječnju 2016. godine, 6. broj ML, šk. godina 2015./2016.

 

 

preskoči na navigaciju